Mađarsko-hrvatski spor oko jezika (zašto hrvatski nije postao službeni jezik 1790. godine?)

Mađarski pokret za legalizaciju materinskog jezika koji se pojavio u vrijeme Josipa II. izvorno nije bio političke naravi, ali je u konačnici to postao i doveo je do ozbiljnog poremećaja hrvatsko-mađarskih odnosa. Ugledni pisci toga doba žalili su se da je mađarski jezik zanemaren i da ga aristokrac...

Teljes leírás

Elmentve itt :
Bibliográfiai részletek
Szerző: Heka László
Dokumentumtípus: Cikk
Megjelent: 2025
Sorozat:CROATICA: MAGAZINE FOR CROATIAN LANGUAGE LITERATURE AND CULTURE 49 No. 69
Tárgyszavak:
doi:10.17234/Croatica.69.5

mtmt:36503899
Online Access:http://publicatio.bibl.u-szeged.hu/38554
LEADER 02242nab a2200217 i 4500
001 publ38554
005 20251218091243.0
008 251218s2025 hu o 000 hrv d
022 |a 1849-1111 
024 7 |a 10.17234/Croatica.69.5  |2 doi 
024 7 |a 36503899  |2 mtmt 
040 |a SZTE Publicatio Repozitórium  |b hun 
041 |a hrv 
100 1 |a Heka László 
245 1 0 |a Mađarsko-hrvatski spor oko jezika (zašto hrvatski nije postao službeni jezik 1790. godine?)  |h [elektronikus dokumentum] /  |c  Heka László 
260 |c 2025 
300 |a 77-105 
490 0 |a CROATICA: MAGAZINE FOR CROATIAN LANGUAGE LITERATURE AND CULTURE  |v 49 No. 69 
520 3 |a Mađarski pokret za legalizaciju materinskog jezika koji se pojavio u vrijeme Josipa II. izvorno nije bio političke naravi, ali je u konačnici to postao i doveo je do ozbiljnog poremećaja hrvatsko-mađarskih odnosa. Ugledni pisci toga doba žalili su se da je mađarski jezik zanemaren i da ga aristokracija gotovo više ne govori. Naime, službeni jezik bio je latinski, komunikacija s dvorom odvijala se na njemačkom, a jezik diplomacije bio je francuski. Pitanje utvrđivanja službenog jezika spadalo je među hrvatska municipalna prava, pa je time objašnjiv otpor uvođenju mađarskog jezika. Osim toga, smatrali su ga manje vrijednim, neki čak i nedostojnim u usporedbi s latinskim ili francuskim ili njemačkim jezikom. Stoga je pokret za očuvanje i uzdizanje mađarskog jezika bio većim dijelom usmjeren protiv tog mišljenja, ali općenito protiv stava mađarske aristokracije i hrvatskih nuncija da je latinski jedini ustavni jezik.Predvodnici pokreta bili su društveno niže rangirani književnici i srednjoškolski profesori bez ikakvih funkcija i političkih ambicija. Njihova inicijativa izvorno nije bila usmjerena protiv drugih nacionalnosti, niti im je bila namjera nametnuti mađarski jezik, iako će kasnije cijeli pokret postati asimilatorski. Tako je kulturni pokret dobio političke konotacije. Nešto slično dogodilo se nekoliko desetljeća kasnije u Hrvatskoj kada je hrvatski narodni preporod prerastao u protumađarski ilirski pokret. 
650 4 |a Jogtudomány 
856 4 0 |u http://publicatio.bibl.u-szeged.hu/38554/1/04_HekaCROATICA69.pdf  |z Dokumentum-elérés